Slika roditelja koji svojoj bebi prije spavanja pjevaju uspavanku vjerojatno je prisutna u kulturi svakog naroda. Želja da nešto pjevuši djetetu javlja se instinktivno, čak i ako ga u naručju ne drži vlastita majka, već dadilja ili baka. Tako se provodi prirodan mehanizam brige o potomstvu, koji je neophodan za razvoj djeteta.
Roditelji za malo dijete
Spavanje je najvažniji proces u prvim mjesecima bebinog života. Kad se malo dijete rodi, još se mora prilagoditi na život izvan maternice, početi jesti i naviknuti se na zrak oko sebe. Djetetov razvoj u području živčanog sustava također će se odvijati postupno – beba će naučiti kontrolirati procese uzbuđenja i inhibicije, vratiti snagu u snu i prijeći iz sna u budnost. Beba još nema nikakvih spoznaja o novom svijetu, stoga je za nju vrlo važno imati što bliži kontakt sa svojom obitelji i odraslima.
Tako se ostvaruje jedan od glavnih instinkata – bebina potreba za privrženošću značajnim odraslim osobama. Beba dolazi na ovaj svijet potpuno nezaštićena, ne može preživjeti sama. Ali na podsvjesnoj razini zna da ga roditelji moraju zaštititi i osigurati mu hranu, oni su sigurni i dobro s njima. Kako sićušna beba, koja još nema jako oštar vid i potpuno nerazvijeno vizualno pamćenje, može shvatiti tko su roditelji? Uglavnom, beba će se voditi prema mirisu i zvukovima koje čuje u blizini. Ovo je znanstveno dokazana činjenica – mala djeca vrlo brzo počinju navigirati uzima li ih u naručje "njihov" odrasli ili netko drugi.
Zdrav san bebe
Budući da beba većinu vremena provodi spavajući, proces odlaska na spavanje jedan je od najvažnijih. Nažalost, roditeljima nije uvijek tako lako uspavati bebu, čak i ako joj je to potrebno. Ovo je odrasla osoba koja već ima dovoljno kontrole nad resursima svog živčanog sustava za navigaciju – umoran sam, moram povratiti snagu u snu, što znači da legnem, opustim se i zaspim. Djetetov razvoj još nije dovoljno savršen, ono još nije sposobno za takvu kontrolu. Svaka sitnica ga može probuditi, a ako je živčani sustav trenutno prenapregnut ili uzbuđen, bebi može biti teško spontano zaspati.
Odatle su potekli brojni rituali za uspavljivanje djeteta. Roditelji instinktivno počinju ljuljati bebu s jedne strane na drugu u naručju kako bi ga smirili, a tihe riječi pjesme pojavljuju se same od sebe. I beba se postupno navikava na činjenicu da nakon takvih glatkih pokreta i zvukova uspavanke zaspi i prestaje se osjećati loše. To znači da će ubuduće automatski odlaziti na spavanje kada ga roditelji uzmu u naručje i otpjevaju pjesmicu. To je u interesu ne samo mame i tate, već prije svega same bebe. Dugotrajno uspavljivanje proces je koji iscrpljuje živčani sustav i ne donosi nikakvu korist razvoju djeteta. A brzo, tiho zaspati normalizira procese inhibicije i uzbuđenja u bebi.
Emocionalni razvoj djeteta
Rituali su važni u bebinom životu ne samo da bi joj olakšali odlazak u krevet. Djeca su po prirodi konzervativna – to su stoljećima primjećivali roditelji, a zatim su potvrdili psiholozi i pedijatri. Oni jednostavno trebaju stalne smjernice u ovom životu, gdje je sve novo. Rituali, posebno oni povezani s prisutnošću roditelja, upravo su takva “sidra” psihičke stabilnosti. Roditelji pjevaju uspavanku prije spavanja – to znači da je sve u redu, ništa ne ugrožava dobrobit obitelji, sutra će biti dobar dan.
Dakle, ritual pjevanja bebi prije spavanja stabilizira opće psihičko stanje djeteta. Kao da razvlači dodatnu nit koja povezuje roditelje i bebu. Time se postavljaju temelji za ljubav između roditelja i djece, što je prema planu prirode vitalno za bebu. Dakle, kada dijete još jednom traži da mu pjeva pjesmu prije spavanja, ono uopće nije hirovito, ono ostvaruje svoj prirodni instinkt za preživljavanje.
Djeca slušaju mamu i tatu
Ponekad roditelji ne žele pjevati uspavanke svojoj bebi ne iz obrazovnih razloga, već zato što im je neugodno. Mama misli da njezin glas nije dovoljno dobar, samo će pokvariti djetetovo uho za glazbu. Uostalom, svi se sjećamo bajke "O glupom mišu". A tate su vrlo često skloni misliti da njihova uloga u odgoju malog djeteta uopće nije bitna, te da pjevanje uspavanki muškarcu nije nimalo respektabilno. Budući da je ovo tako važno, mama bolje pjeva.
Jao, ovo su pogrešne zablude. Ako roditelji slijede njihov primjer, riskiraju lišiti sebe i bebu mnogih dirljivih iskustava koja čine obiteljsku povijest. Uostalom, glasovne sposobnosti djetetu uopće nisu važne – jednostavno se nema s čime usporediti. Ne samo da ne razumije pravu majčinu muzikalnost i sluh, već će to definitivno biti najbolji zvukovi za bebu. Uostalom, ovo pjeva najdraža osoba, a osobno za njega, dijete. Kako djetetu uskratiti takvu radost? Nije uzalud što se miš u bajci naziva glupim.
Ništa manje važne za dijete nisu ni tatine pjesme. Prvo, ovo učvršćuje samu sliku oca u djetetovom umu. Tradicionalno, žena provodi više vremena s bebom – ona ga hrani, presvlači i nosi najveći dio njege. Otac je više zaposlen na poslu i manje vremena provodi s djetetom. Ali beba također treba pažnju drugog roditelja. Uspavanka prije spavanja odličan je način da provedete kvalitetno vrijeme zajedno. Drugo, pjesma koju izvodi tata proširit će djetetove horizonte. Tako uči da postoje različiti glasovi, da tata i mama drugačije pjevaju. Ovo je vrlo važno osnovno znanje o životu.
Što se tiče estetskog i glazbenog razvoja djeteta, on se uopće ne formira na temelju pjesama koje je beba slušala prije spavanja. Percepcija glazbe i glasa ne formira se na temelju životnog iskustva, već ovisno o individualnim razvojnim karakteristikama. Uspavanka za malo dijete je senzualno iskustvo; ako bebu ičemu može naučiti, to je da se ne srame izražavati svoje emocije. Takvo dijete će imati manje razloga za stjecanje emocionalne stege i kompleksa koji bi mu mogli zakomplicirati život u budućnosti.