Pretjerano aktivan mokraćni mjehur (OAB) je simptomatski sindrom koji uključuje učestalo mokrenje (urgentno) u odsutnosti dokazane infekcije mokraćnog sustava ili druge očite urološke patologije.
OAB je češći u žena (idiopatski), no u bolesnika s benignom hiperplazijom prostate (BHP) ovo stanje može nastati zbog preopterećenja mokraćnog mjehura zbog stalnih pokušaja svladavanja prepreke u obliku adenoma.
Sindrom se često razvija s bilo kojim neurološkim bolestima (degenerativno-distrofična bolest diska (DDD), intervertebralna kila, multipla skleroza, parkinsonizam itd.). Iako ponekad uzrok patologije može biti nejasan, a tada se OAB smatra idiopatskim.
Simptomi
Sindrom je popraćen sljedećim kliničkim manifestacijama:
- Učestali nagon za mokrenjem (od 10 puta dnevno); Snažan nagon za mokrenjem pri otvaranju ulaznih vrata; Nokturija (česti odlasci u toalet); Osjećaj nepotpuno ispražnjenog mjehura.
Ako osjetite gore opisane simptome preaktivnog mokraćnog mjehura, postoji samo jedan savjet – javite se urologu radi dijagnostike i liječenja, ali nije potrebno mijenjati svoje prehrambene navike i piće.
Osim toga, danas ne morate posjetiti medicinski centar da biste dobili potpunu konzultaciju sa stručnjakom. Kućni posjet urologu praktički se ne razlikuje od standardnog pregleda u klinici. Da bi razjasnio dijagnozu, liječnik će obaviti ultrazvuk i propisati testove koji se mogu poduzeti kod kuće (za to morate pozvati medicinsku sestru kući).
Dijagnostika
Dijagnosticiranje preaktivnog mokraćnog mjehura obično je jednostavno.
U pravilu se propisuje opća pretraga urina radi isključivanja infekcije mokraćnog sustava te se popunjava dnevnik mokrenja koji pokazuje klasičnu sliku OAB-a.
Ako se pojave poteškoće u postavljanju dijagnoze ili je slika kontroverzna, radi se ultrazvuk bubrega, prostate, mokraćnog mjehura i CUDI koji konačno stavlja točku na i.
Liječenje
Naravno, izbor liječenja preaktivnog mokraćnog mjehura ovisi o uzroku patologije.
Često se propisuju lijekovi. To može biti antikolinergički lijek (Vesicare, Spazmex, Urotol, Driptan). Terapija započinje malim dozama koje se zatim povećavaju dok se ne postigne željeni učinak liječenja uz minimalne nuspojave. Glavne nuspojave lijekova iz ove skupine su zatvor i suhoća sluznice.
Postoji i alternativa antikolinergičkim lijekovima – to je lijek “Betmiga” (“Mirabegron”), koji se uzima bez titracije.
Ako je potrebno, liječnik može kombinirati lijekove iz različitih skupina.
Djeca su propisana samo “Driptan” i tek nakon 5 godina.
Ako nema učinka medikamentozne terapije, indicirana je tibijalna neuromodulacija – stimulacija tibijalnog živca izmjeničnom električnom strujom (kutane ili igličaste elektrode) u području gležnja, što dovodi do blokade išijatičnog živca. Ili je propisana sakralna neuromodulacija – šivanje stimulatora u sakrum s izravnom stimulacijom išijatičnog živca.
Napredni slučajevi uključuju uvođenje lijekova na bazi botoksa u mjehur.
U svakom slučaju, konačnu odluku o tome kako liječiti preaktivni mokraćni mjehur u pojedinom slučaju donosi neurourolog nakon pregleda bolesnika i postavljanja dijagnoze.
Pokušaji samoliječenja i dugotrajno ignoriranje problema dovode do desocijalizacije, poremećaja uobičajene dnevne rutine i značajno pogoršavaju kvalitetu života. Nemoguće je “živjeti” u WC-u!