Kakav ste roditelj? Postoji li u vašoj obitelji neka “generalna crta” ili ste pobornik slobodnog odgoja? Kakav utjecaj načela na kojima se grade odnosi roditelja i djece imaju na život djeteta? Ako želite dobiti barem donekle predvidljive roditeljske rezultate, bolje je postaviti si ova pitanja što je prije moguće.
Sadržaj članka:
Roditelji biraju svoj stil odgoja djeteta ovisno o mnogim okolnostima. Narav i osobine ličnosti roditelja, obiteljska povijest i broj članova obitelji, prisutnost ili odsutnost obrazovanja, socioekonomski status, kulturni krajolik i nacionalne tradicije utječu na život obitelji i odrastanje djece.
Roditelji u pravilu ponavljaju stil odgoja u kojem su odgajani ili obrnuto – svim silama pokušavaju pobjeći od toga i ne ponavljati pogreške vlastitih roditelja. Ali sve majke i očevi uvijek imaju priliku svjesno pristupiti rješenju problema i odabrati način odgoja djece koji će djetetu donijeti najveću korist.
Koja je razlika?
Roditeljski stilovi mogu se međusobno razlikovati prema raspodjeli dvaju kriterija: kontroli nad djetetovim ponašanjem i pažnjom prema njemu, kao i prema osjećajima koje odrasli osjećaju prema sinu ili kćeri. Na primjer, roditelji mogu jako voljeti dijete, dopustiti mu da radi što god želi, odnosno uopće ga ne kontrolirati ili obrnuto – stalno pratiti sve njegove postupke.
Obično postoje 4 glavna stila roditeljstva.
Autoritarni stil
U takvim obiteljima dominiraju roditelji. Postavljaju autoritarna pravila i nikada ih ne mijenjaju. Dijete ne sudjeluje u raspravama jer nema pravo glasa. Roditelji od njega traže potpunu poslušnost. Glavna stvar u obitelji je moć roditelja, oba ili, češće, jedan od njih.
Istovremeno, takvi roditelji vole svoje dijete. Trude se da mu pruže najbolje i čine sve za njega. Ali u odnosima između članova obitelji nedostaje topline, prisnosti, privrženosti, osjećajnog prihvaćanja i nježnog odnosa prema potrebama djeteta. Često se želje i osjećaji samog djeteta ne prihvaćaju, pa čak i odbacuju. Njegovo mišljenje se ne uvažava.
Ovakav stil roditeljstva u pravilu preferiraju anksiozni roditelji. Nastoje smanjiti svoju unutarnju tjeskobu, pa žele sve kontrolirati i podjarmiti. Često roditelji koji su imali teško djetinjstvo pribjegavaju ovakvom stilu odgoja djece, i sami su bili grubo odgajani. Obično imaju dominantnu i dominantnu osobnost.
S ovakvim stilom roditeljstva dijete može odrasti u neinicijativno i pasivno. Neće moći samostalno donositi odluke bez pozivanja na tuđi autoritet. U obiteljima s autoritarnim stilom roditeljstva, sve su liderske kvalitete djeteta potisnute. Ta su djeca u visokom riziku od razvoja ovisničkog ponašanja.
Liberalni stil
U obitelji koja koristi liberalan stil roditeljstva, dijete je u središtu pozornosti. Roditelji ispunjavaju sve njegove želje, potpuno mu vjeruju, oslobađajući se odgovornosti za rezultat. Dijete odrasta u atmosferi permisivnosti i potpune slobode djelovanja. Roditelji se prema njemu odnose s iznimnom toplinom i prihvaćaju sve njegove emocije.
Razina kontrole u takvoj obitelji vrlo je niska. Roditelji ne mogu razviti određene zahtjeve i organizirati proces kontrole. U takvim uvjetima dijete ne zna što je “trebalo” i ne ispunjava gotovo niti jedan zahtjev kada se pojavi. Često zapovijeda roditeljima i ostaloj rodbini, manipulira njima i podjarmljuje ih.
Gotovo uvijek s takvom djecom nastaju problemi u grupama, u vrtiću i školi. Često postaju uzrok sukoba s vršnjacima i učiteljima. Ta djeca nemaju sustav smjernica i vrijednosti. S ovakvim stilom roditeljstva djeca odrastaju anksiozna jer nemaju stabilnu sferu pravila i normi – ne znaju što je ispravno. U osnovi, takva su djeca impulzivna, sklona su neposlušnosti i agresivnosti. Na njih lako mogu utjecati asocijalne skupine.
Indiferentan stil
S ravnodušnim stilom, roditelji su praktički ravnodušni prema djetetu, glavna stvar u njihovom stavu je ravnodušnost. Nitko ne razmišlja o prihvaćanju djetetovih osjećaja i emocija. Također nema kontrole nad ponašanjem. U takvoj obitelji svatko ima svoj život. Roditelji su zauzeti osobnim problemima. Ne obraća se pozornost na dijete i njegove potrebe. U isto vrijeme, takvi roditelji mogu biti vrlo zahtjevni, pronalazeći mane u održavanju reda i ispunjavanju zahtjeva. Dijete se od malih nogu navikava na samoću. Često više voli virtualnu "tvrtku" nego svoju stvarnu obitelj.
Zbog činjenice da takvi roditelji zanemaruju odgoj i ne sudjeluju u životu djeteta, njegov osobni razvoj je otežan. Najbolniji osjećaj za dijete u takvoj situaciji je nedostatak ljubavi. Dijete se osjeća beskorisno. Ima osjećaj da je smetnja i obitelji i društvu u cjelini.
Djeca iz takvih obitelji potencijalni su vlasnici devijantnog (odstupajućeg od norme) ponašanja. Često među mladim prijestupnicima možete pronaći učenike takvih obitelji. Dijete iz takvih obitelji suočava se s mračnim izgledima: može izrasti u vrlo agresivno i impulzivno, ili možda tjeskobno i nesigurno u sebe.
Autoritativan stil
U takvim obiteljima autoritet imaju roditelji, a oni preferiraju ravnopravne odnose s djecom. Koristeći razumne zahtjeve u odgoju, roditelji postavljaju sva pravila za dijete, vodeći računa o njegovim potrebama i interesima. Djetetovi osjećaji i emocije su uvijek prihvaćeni, ono ima autonomiju u rješavanju tih pitanja za koje je već sposobno. Sustav normi i pravila u takvoj obitelji mijenja se ovisno o dobi i vještinama djeteta.
Razina kontrole od strane odraslih je visoka, dok fizička i verbalna agresivnost izostaje.
Glavno obilježje autoritativnog roditeljskog stila je poštivanje djetetove osobnosti. Roditelji koriste svoju moć ovisno o situaciji iu razumnim granicama, pokazujući strogost kada je to potrebno.
Autoritativan stil naziva se i demokratskim. Takvi roditelji nastoje stvoriti skladnu kombinaciju samostalnosti, odgovornosti i discipline. Uvijek se uvažava djetetovo gledište, želje i potrebe. Kontroverzne situacije uvijek se koriste razumnim dijalogom i raspravom o problemu.
Dijete je okruženo bezuvjetnom ljubavlju koja ne traži ništa zauzvrat. Ne treba težiti dobrim ocjenama ili savršenoj poslušnosti da bi dobio odobravanje roditelja. Prima se uvijek i bez ikakvih uvjeta. Dijete u takvoj obitelji je voljeno, shvaćeno i poštovano. Uvijek dobiva emocionalnu podršku i osjeća se zaštićeno, ima odgovarajuće samopoštovanje i malo je podložan vanjskom utjecaju.
Dijete odgajano u obitelji s autoritativnim stilom roditeljstva ima odlučnost, snagu volje i razvijen osjećaj odgovornosti. Takva su djeca sigurna u sebe i svoje sposobnosti, znaju čemu teže, otvorena su prema svijetu i prijateljski raspoložena prema njemu. Bez poteškoća slijede društvene norme i imaju visoku razinu samokontrole.
Odaberite svoj stil
Rijetke su obitelji koje se pridržavaju jednog stila roditeljstva u njegovom čistom obliku. Ali prevlast jednog smjera može se vidjeti u svakoj obitelji. Također se događa da se roditelji različito ponašaju prema različitoj djeci ili da se stilovi roditeljstva majke i oca izrazito razlikuju.
Iz gornjeg opisa očito je da najskladnije osobe odrastaju uz autoritativni stil roditeljstva, no bolje je izbjegavati autoritarni i ravnodušni stil. U svakom slučaju, važno je da roditelji međusobno surađuju, razgovaraju i kombiniraju pozitivne metode kako bi stvorili svoj jedinstveni stil roditeljstva.
Izvori:
Elektronički znanstveni časopis “Suvremeni problemi znanosti i obrazovanja”
Portal "Razvoj djeteta"
Portal “Ja sam roditelj”