Dječji vrtić odavno je postao sastavni dio života modernog djeteta. Davno su prošla vremena kada je boravak u vrtiću bio prisilna mjera roditelja koji su bili prisiljeni ići na posao i nisu imali kome ostaviti svoju bebu. Sada dijete u vrtiću ne samo da provodi vrijeme, već se i razvija, uči i uspostavlja odnose s drugom djecom.
Svako dijete ima svoje vrijeme
Vrijeme kada dijete može krenuti u vrtić određuje svaka obitelj pojedinačno. Niz okolnosti može biti važan kriterij. Mnogi roditelji unaprijed upisuju dijete u vrtić, au grupu ga pošalju kad dođe red, bojeći se da kasnije ne bude dovoljno mjesta. Često su mama i tata prisiljeni raditi i trudom svoje obitelji ne mogu pružiti potrebnu skrb za dijete. Drugi važan čimbenik je mogućnost socijalizacije i izgradnje odnosa s drugom djecom, što može pružiti samo uhodan dječji tim. Za neke su važni razvojni i obrazovni resursi predškolskog odgoja.
Ovisno o dobi u kojoj beba kreće u vrtić, bit će mu potrebni posebni uvjeti. Ako govorimo o dvogodišnjoj bebi, tada njegova potreba za društvom još nije velika, a njegove svakodnevne vještine još nisu savršene. Za takvo dijete bit će potrebna grupa s malim brojem djece kako bi učitelji i njihovi asistenti mogli svakom mališanu posvetiti punu, potrebnu pažnju, pomažući im u razvoju životnih vještina. Djeca u dobi od 3 do 5 godina najbolje se navikavaju na uvjete vrtića – dovoljno su društvena, a ako još ne znaju ništa po pitanju samonjege, to mogu brzo naučiti. Ovo je optimalna dob za svladavanje društvenih normi – lakše je objasniti djetetu kako se ispravno ponašati u društvu, kada trebate graditi odnose u njemu upravo sada. Djecu stariju od 5 godina učenje u vrtu ne zanima toliko komunikacija koliko učenje. Ako se u ovoj dobi pridruže timu, možda već imaju svoje ustaljene ideje o tome kako bi se odnosi trebali graditi, a te se ideje ne poklapaju uvijek s mišljenjima druge djece.
Kako pomoći djeci da se prilagode
Bez obzira u kojoj dobi vaše dijete prvi put ide u vrtić, morat će se priviknuti na nove uvjete. Za to će biti potrebno vrijeme i resursi živčanog sustava, a svako će dijete zahtijevati svoj poseban pristup ovisno o karakteristikama pojedinca. Mnogoj djeci teško je rastati se od roditelja ujutro, i nije važno imaju li 2 godine ili 5. Naravno, petogodišnjaku je lakše objasniti da će se roditelji sigurno vratiti navečer, i neće zauvijek nestati, kako će najvjerojatnije pomisliti dvogodišnje dijete. Ali razumijevanje da je to privremeno neće djetetu olakšati podnošenje teškog trenutka odvajanja. Bebi je to lako razumljivo – dok je cijeli život bio izgrađen oko glavne figure majke (roditelja) – a sada se mora naći negdje bez njihove podrške. Ovo nije lako prihvatiti.
Bebin živčani sustav još nije jako jak, teško joj je razumjeti sve dolazne informacije i nije uvijek moguće razumjeti vlastite osjećaje. A vrtić je u početku jedna velika hrpa stresa. Cijeli model djetetova postojanja se mijenja – ono se nalazi u velikoj grupi (a ne u svojoj maloj ugodnoj obitelji), mnogo je slične djece u blizini, svi su stranci, učitelj je stranac i sve mora biti ne kada on hoće, nego kada mu se kaže. Takvu promjenu u svom životnom stilu teško može učiniti čak i odrasla osoba, a kamoli osjećaji mališana, kojega odsutnost voljenih roditelja opterećuje posebnim emocionalnim teretom. Nažalost, ne postoji univerzalni recept koji će svakom djetetu pomoći da se lako i bezbolno prilagodi. Vrijeme će nekima pomoći. Nekima može pomoći privremeni boravak u grupi roditelja – ako se morate naviknuti na novi način života u prisustvu i uz podršku voljene osobe, to djetetu može dati moralnu snagu.
Roditelji to mogu naučiti unaprijed
Ali postoje neke stvari koje roditelji mogu učiniti unaprijed. Djetetu se lakše prilagoditi vrtu ako unaprijed nauči više o ovom mjestu i pravilima svog života. Može biti korisno prošetati područjem vrtića kako bi dijete moglo vlastitim očima vidjeti kako djeca žive na ovom mjestu, koje igračke imaju, kako je uređeno igralište, a vi možete upoznati učitelja. Sve novo i strano privlači djecu; možda će im takve informacije omogućiti da postanu entuzijastični za istraživanje novog prostora, koji dijete više neće smatrati potpuno stranim – na kraju krajeva, ono ga je i samo vidjelo.
Možete pokušati ublažiti svakodnevnu komponentu problema. Ako dijete u potpunosti ovlada vještinama samoposluživanja, lakše će mu biti ugodno u grupi. Osim prirodne udobnosti pri obavljanju uobičajenih manipulacija – jedenje, presvlačenje, pospremanje kreveta – to će malom dodati moralne resurse. Za samo dijete, sposobnost da kvalitetno ispuni zahtjev učitelja značit će da je ono već sasvim odraslo i općenito dobro. Također će se lakše naviknuti na vrtni život ako dijete unaprijed počne slijediti dnevnu rutinu ove ustanove. Često se roditelji kod kuće ne pridržavaju stroge dnevne rutine osim ako je to nužno. Ali dok čekate posjet dječjoj ustanovi, bolje je preispitati svoje stavove o ovom pitanju. Ako se opći stres zbog odlaska u vrtić kombinira s negativnošću zbog jutarnjeg nespavanja ili potrebe za odmorom za “spavan sat” usred dana, to će postati pretežak test za dječja psiha.
Nove veze
No najvažnije je da se dijete pripremi za svijet novog društvenog sustava u koji će se morati integrirati u vrtiću. Nažalost, beba se ne može u potpunosti pripremiti za to unaprijed, ali roditelji mogu barem dati ideju o normama ponašanja kod kuće. U tome će pomoći vrtićke igre u kojima skupina djece može izrađivati igračke i međusobno glumiti moguće životne scene. Sreću se medo i zeko – kako se mogu upoznati i sprijateljiti? Lutka Masha želi igračku s kojom se igra lutka Dasha – što bi trebala učiniti? Tako je Carlson uvrijedio Pinocchia – što bi Pinocchio trebao učiniti? Takve igre bebi mogu pružiti barem približne algoritme ponašanja koje može primijeniti ako se nađe u sličnoj situaciji.