Na prvi pogled djeca još uvijek sjede za svojim stolovima, a učenici u učionicama. Koja je onda glavna razlika između učenja danas i učenja na kraju 20. stoljeća? Do kojih je značajnih promjena u obrazovanju dovela pojava pristupačnog Interneta? Osnivač online obrazovne platforme Otus.Ru i obrazovni integrator Nodus, savjetnik rektora Moskovskog zrakoplovnog instituta i stručnjak za moderno obrazovanje Dmitrij Voloshin ponudio je tri odgovora.
“Internet je imao golem utjecaj na razvoj čovječanstva u cjelini. Od otkrića elektriciteta i atomske bombe ovo je vjerojatno najveće otkriće. Mislim, da nije bilo projekta Manhattan i Berijinih “šaraška” koje su ga pratile, onda bismo, vjerojatno, svi umrli u beskrajnim ratovima.
Što je bit interneta? Prvo, internet nas je zbližio i učinio komunikaciju intenzivnijom. Možemo si priuštiti razmjenu poruka jednom u minuti, a ne jednom dnevno, kao prije na telefonu.
Možemo si priuštiti komunikaciju s ljudima s kojima si nikad prije nismo mogli priuštiti komunikaciju. Jedan moj dobar prijatelj, kojeg sam upoznao na jednoj društvenoj mreži, postao je federalni ministar. Zamisliti da ste prije mogli zatražiti savjet ili pomoć od osobe, općenito stranca, prilično je čudno. Stoga je eksponencijalno porastao i broj komunikacijskih veza putem Interneta.
Konvergencija i povećanje broja veza utjecalo je na intenzitet komunikacije i količinu informacija s kojima baratamo. Sada živimo u uvjetima u kojima je razmjena informacija van okvira.
Pod tim uvjetima, naravno, obrazovanje mijenja svoj naglasak. Ranije nam je glavni problem bio pristup informacijama. Sjećam se da sam, dok sam pisao diplomski rad, otišao u Lenjinku i naručio knjigu unaprijed, dva tjedna unaprijed. Dva tjedna kasnije donijeli su mi je, otvorio sam je, upoznao je dva sata i otišao.
Sada gotovo trenutno mogu pristupiti gotovo svim informacijama. Kao rezultat toga, pamćenje činjenica postaje besmisleno, jer je pristup njima pojednostavljen. S druge strane, sve je veća važnost analize činjenica. To jest, prisutnost Interneta promijenila je paradigmu učenja.
Ako je prije glavni zadatak nekoga tko studira bio sintetizirati informacije, sada je glavna stvar analizirati ih.
To je, po mom mišljenju, konceptualna razlika koja kategorički mijenja sam proces učenja i obrazovanja. I ovo je vjerojatno prvi značajan utjecaj interneta na naše živote i na proces učenja.
Drugi je, naravno, povezan s tehnologijom. Sam internet je eksplozivno iznjedrio cijela nova tehnološka područja (sada neću koristiti pametne riječi poput "strojno učenje" i druge blockchaine). Zapravo, internet se toliko ukorijenio u naše živote da je nemoguće živjeti osobi potpuno neupućenoj u tehnologiju. Odnosno, moguće je, vjerojatno neko vrijeme, negdje u poljoprivrednoj zemlji. Ali za 10-15 godina i ovom besplatnom poslu će doći kraj.
Pojava novih tehnologija dovela je do tehnologizacije samog procesa učenja: teško je proučavati tehnologije bez uronjenja u njih. Ako je prije, primjerice, bilo potpuno nemoguće zamisliti obuku pilota osim za komandama zrakoplova, sada se to događa prilično jeftino i praktički na simulatorima.
I za vrlo kratko vrijeme, budući piloti će imati neuroshunt umetnut u svoje glave i preuzimati znanje izravno u svoj mozak. Točnije, u ovom slučaju ne znanja, već vještine upravljanja zrakoplovom. I to će biti normalno, jer broj zrakoplova u svijetu raste, intenzitet transporta je sve veći, a trebao bi se povećati i intenzitet procesa njihovog osposobljavanja u kvantitativnom i kvalitetnom smislu.
Stoga danas ne samo da koristimo tehnologije u obrazovnom procesu, već ih usput i proučavamo, koristeći ono što se zove učenje kroz rad.
Treća stvar koju je internet promijenio su odnosi među ljudima. Paradoksalno, veze među ljudima počinju se prekidati. Poznato je da zapravo ne cijenimo ono što nam je lako. U suvremenom svijetu lako možemo doći do bilo koje osobe, informacija o njoj, čak i ne uvijek pristojnih informacija. A to pojednostavljenje oštro smanjuje vrijednost osobne komunikacije s njim.
Osim toga, općenito je virtualni svijet zanimljiviji od stvarnog. Sigurnije, ugodnije, holističkije. A njegovo najvažnije svojstvo je da je fleksibilniji od stvarnog svijeta. Može se prilagoditi našim očekivanjima.
Vidimo, primjerice, statistike o sklapanju brakova i rađanju djece u Europi i općenito u takozvanim razvijenim zemljama. Kaže da ljudi sve manje uživaju u klasičnom međusobnom provodu. Sada su svi skloniji provoditi vrijeme sami sa sobom – u svijetu koji je vrlo lako izgraditi uz pomoć interneta.
Što se tiče obrazovanja, kažemo da su moderni studenti više introvertirani nego momci prije 30-40 godina. To dovodi do promjena u vještinama nastavnika.
Osim što se učitelji služe novim tehnologijama i prisutni su na internetu, moraju biti u mogućnosti komunicirati s mladima na njihovu jeziku.
Smatra se da je danas uspješan učitelj i prilično istaknuta medijska ličnost na društvenim mrežama. Pogotovo u onima u kojima sjede njegovi učenici. A ako tamo ne stvara originalan sadržaj, ne dijeli svoje misli, teško da će biti uspješan s onima kojima je to važno, onima koji povezuju mrežni utjecaj s modernim vodstvom.”
Izvor:
Portal 4td.fm