Tijekom djetinjstva modernih roditelja gotovo nitko nije izrazio sumnju da bi sva djeca trebala pohađati predškolske ustanove. Roditelji su otišli na posao, a dijete je u to vrijeme bilo pod nadzorom učiteljice. Mnogo godina kasnije neki su odrasli počeli priznavati da to vrijeme nisu smatrali najsretnijim i da su vrtić smatrali gotovo “zatvorom”. Takvu socijalizaciju smatraju neprihvatljivom za njihovu djecu. Danas ne samo roditelji, već i mnogi učitelji i psiholozi vjeruju da živčani sustav neke djece jednostavno nije prikladan za standardne predškolske ustanove.
Moderna djeca i vrtić
Nekada se u većini obitelji o problemu prilagodbe djeteta na vrtić nije niti razgovaralo. S odraslima je trebao ustati u 7 sati, obući neudobnu odjeću i krenuti u vrtić. Tamo provodi cijeli dan u društvu 30-ak vršnjaka i učiteljice. A neka su djeca cijeli radni tjedan provela u predškolskim ustanovama, a roditelje su viđala samo vikendom. 24-satni vrtići ili “petodnevni vrtići” bili su puno veći test za djetetovu psihu od običnih.
Današnji roditelji imaju izbor. Umjesto javnog vrtića, gdje je u skupini 30 stalno bolesne djece, dijete može ići u privatni s malim grupama i individualnim pristupom svakome. Neke majke ostaju kod kuće s djetetom do škole ili unajme dadilju. Ali za to obitelj mora imati prilično visok prihod. Za siromašne obitelji, u kojima su oba roditelja prisiljena raditi, jedina opcija je državni vrtić.
I danas i prije 30 godina prilagodba na novi poredak nije bila bezbolna za svu djecu. Mnogi su često plakali kad im je majka odlazila na posao ili su patili od grubog ponašanja učitelja ili vrijeđanja vršnjaka. Djetetova ljubav prema tihim igrama i vremenu koje provodi samo je varijanta norme. Osim toga, živčani sustav neke predškolske djece je osjetljiviji, oni ne mogu dugo biti bez majke. Upravo ta djeca stječu reputaciju “ne-vrtića”, odnosno načelno neprilagođenih predškolskoj ustanovi.
Zašto se neka djeca loše prilagođavaju vrtiću?
Stručnjaci dječje psihologije smatraju da je djetetu u prosjeku potrebno 2-3 tjedna da se prilagodi na predškolsku ustanovu. Ako nakon tog razdoblja beba nastavi plakati tijekom boravka u vrtiću ili je stalno bolesna, tada je potrebno tražiti razlog. To se može dogoditi zbog nepažnje skrbnika, sukoba s vršnjacima ili zbog majčine tjeskobe koja se prenosi na dijete.
Neki roditelji čine ozbiljne pogreške pri prilagodbi djeteta na vrtić. Na primjer, počinju pričati o vlastitim negativnim iskustvima – kako je hrana bila neukusna i kako su ih učitelji maltretirali. Ne rade to uvijek namjerno; ponekad se dogodi slučajno. Dešava se da majčinu brigu dete doživljava previše bolno zbog njene iznenadnosti. Također nije sasvim ispravno ostaviti bebu odmah cijeli dan. Bilo bi puno bolje dati mu malo vremena za prilagodbu 1 ili 2 sata, po mogućnosti u prisutnosti majke ili druge značajne odrasle osobe.
Postoje li “ne-vrtna” djeca u principu? Ne postoji jasan odgovor na ovo pitanje. Neki roditelji i psiholozi vjeruju da problemi s prilagodbom mogu biti povezani s učiteljem. Kao i mnogi drugi radnici koji rade s velikim brojem ljudi, edukatori su podložni emocionalnom i profesionalnom sagorijevanju. Stoga ne mogu svi prakticirati individualni pristup svakom djetetu.
Nesklonost djeteta da ide u vrtić može se izraziti u suzama ili čestim bolestima. Živčana napetost pridonosi smanjenju imuniteta, a beba počinje često i dugo pobolijevati. U nekim slučajevima dječji psiholozi preporučuju roditeljima da pričekaju neko vrijeme i potom vrate dijete u vrtić.
Postoje predškolci s tipom živčanog sustava za koji je jednostavno neprihvatljivo dugo ostati u dječjoj grupi, to jest, oni su upravo "ne-vrtići". Takva djeca trebaju individualni pristup učitelja, privatnog vrtića ili dadilje. Praksa pokazuje da prilagodba takve djece na školu nije lošija od one "Sadovskie".
Savjeti za roditelje o prilagodbi djece na vrtić
Prvi savjet za roditelje čije se dijete teško prilagođava na vrtić je razgovor s odgajateljicom. Uostalom, učitelj je još jedna značajna odrasla osoba u djetetovom životu, koja zamjenjuje roditelje tijekom radnog dana. Stoga uspostavljanje kontakta s njim može biti ozbiljan korak prema uspostavljanju odnosa povjerenja s roditeljima i djetetom.
U razgovoru s učiteljem, roditelji trebaju razgovarati o individualnim karakteristikama djeteta, njegovim preferencijama, omiljenim igrama i hobijima. Ali ako učitelj ne može izaći na pola puta, trebali biste razmisliti o promjeni predškolske ustanove u alternativnu.
Važni savjeti za roditelje su i pozitivan stav prema vrtiću. Čak i ako sjećanja na vlastito djetinjstvo nisu najugodnija, roditeljima je bolje da ih ne pokazuju. U suprotnom, dijete će se početi bojati vrtića, a njegova će adaptacija biti neuspješna. Djetetu biste trebali češće govoriti da će imati nove prijatelje i zanimljive aktivnosti.
Postoji i određena vrsta beba koje ne mogu bez majke. U pravilu su manje skloni grupnim igrama i više su anksiozni. Savjeti za roditelje takvih predškolaca su da treba razgovarati s odgojiteljicom ili potražiti alternativu – privatnu predškolsku ustanovu, pomoć bake ili dadilje.
Svako dijete ima određenu vrstu živčanog sustava, kao i odrasla osoba. Neka djeca rado posjećuju vrtić, druga počnu pobolijevati i svako jutarnje buđenje za njih je ozbiljan test. Danas postoje različiti pristupi odgoju djece predškolske dobi s određenim tipom živčanog sustava.
Pri odabiru predškolske ustanove roditelji moraju uzeti u obzir razne okolnosti. Na temelju konkretne situacije treba odabrati upravo onaj način socijalizacije djeteta koji najbolje odgovara njegovim potrebama i psihičkim karakteristikama.