Djeca nisu samo radost, sreća, glasan smijeh u obitelji, već i svađe, poteškoće i hirovi. Roditelji su vrlo emotivni kada razgovaraju o ovoj temi, jer izaziva mnogo negativnih osjećaja. I dvogodišnje dijete i tinejdžer mogu biti hiroviti. I svaki put bi reakcija odraslih trebala biti primjerena dobi, razlozima negativnog ponašanja i individualnim karakteristikama djeteta. Najčešće majka i otac reagiraju na hirove na sljedeći način: zahtijevaju da odmah zašute i prestanu, prijete da će ih lišiti darova i privilegija, osuđuju dijete i svim silama pokušavaju suzbiti hirovito ponašanje. U ovom članku ćemo detaljno razmotriti devijantno ponašanje djece, navesti razloge njegove pojave i kako majka i otac mogu i trebaju djelovati kao odgovor.
Psihologija djeteta
Dijete u interakciji u obitelji i društvu iskušava različite stilove ponašanja. Kakvi će oni biti – objektivni ili društveno neprihvatljivi – ovisi o njegovoj bliskoj okolini, odgoju i osobnim karakteristikama. Toga bi se trebali prisjetiti roditelji koji vjeruju da su djetetovi hirovi isključivo njegova odgovornost, pogotovo kada ono više nije malo i može kontrolirati svoje emocije. Ovo uvjerenje nije uvijek istinito. Ponekad djeca hirovima izražavaju svoj stav prema uvjetima u kojima žive ili kako se drugi ljudi ponašaju prema njima. Na dijete utječe svaka komunikacija s kojom dolazi u kontakt – najbliži ljudi, vršnjaci u vrtiću ili školi, braća i sestre, prijatelji, rođaci, učitelji, liječnici. Stoga, prije nego što djecu tretirate zbog njihovih hirova, grdite ih i osuđujete, morate razmisliti o razlozima društveno neprihvatljivog ponašanja.
Zašto su djeca hirovita?
- Dijete je zbog nečega zabrinuto – to može biti fizička bol, nelagoda, osjećaj koji teško podnosi. Što su djeca mlađa, roditeljima je teže razumjeti što točno izaziva suze i proteste. Lakše je komunicirati sa starijom djecom, koja već mogu razgovarati i objasniti što im se događa. Međutim, ako roditelji to ne čine, tada se dijete ne osjeća važnim, a njegovi hirovi ne nestaju. Iritacija kod djece može biti vrlo jaka i prerasti u agresiju. Kada se dijete baca po podu, lupa glavom o zid, baca ili razbija stvari ili vrišti kao da ga ubijaju, majka i tata teško kontroliraju svoje reakcije na takvo ponašanje. Međutim, samokontrola je u ovoj situaciji najbolje što odrasli mogu učiniti. "Što se događa s tobom? Što želiš?" — pitanja koja roditelji trebaju postaviti djeci kada je njihovo ponašanje pristrano ili agresivno.
- Privlačenje pozornosti na sebe još je jedan razlog zašto su djeca hirovita, postavljaju različite zahtjeve i opiru se. Najčešće to radi dijete koje već nesvjesno zna da će mu hirovi pomoći da dobije ono što želi, pa će vrištati do te mjere dok odrasli ne odustanu i zadovolje njegove potrebe – npr. kupe igračku, uzmu ga za šetnju, dopustite mu da jede slatkiše. Takvo ponašanje moguće je zaustaviti samo ako ne slijedite korak malog manipulatora. Kada roditelji počnu raditi na svojim emocionalnim reakcijama, djeca nemaju drugog izbora nego početi se ponašati drugačije.
- Djeca su hirovita jer žele pokazati neovisnost. Ovakvo ponašanje tipično je za djecu u dobi od 3 godine, kada se “odvajaju” od majke i oca, ali i za tinejdžere. Ova dva dobna razdoblja vrlo su slična jedno drugome. Krize koje djeca u ovo vrijeme doživljavaju imaju jedan cilj – odrasti, osjećati se slobodno i neovisno.
Hirovi na javnim mjestima
Roditelji su često zabrinuti zbog situacija kada su djeca hirovita na javnim mjestima – u trgovini, bolnici, na ulici. Najčešće je ovo ponašanje tipično za malu djecu – djeca mlađa od tri godine mogu pasti na pod, vrištati i glasno plakati, udarati odrasle i bježati od njih. Majka i otac, promatrajući to, "upadaju" u različite osjećaje – doživljavaju sram, krivnju zbog odgoja nesputanog djeteta, ljutnju i bespomoćnost. Ono što komplicira situaciju je to što stranci koji su u blizini mogu “raspiriti” dječju histeriju i roditeljske osjećaje rečenicama “Kakav bezobrazan dečko! Jadna ti majka!”, “Ne smiješ se tako ponašati, inače će te odvesti policija!”
Roditelji se trebaju ponašati smireno i ne podlijegati provokacijama ljudi oko njih. Umjesto toga, obratite pozornost na dijete, njegove osjećaje i ono što mu se događa. Najbolje je zaustaviti hirove na javnim mjestima na ovaj način: podignite, odnesite dijete – ako je potrebno, uzmite ga u naručje – s mjesta gužve gdje su pogledi stranaca okrenuti prema njemu. Morate pronaći mjesto gdje možete mirno razgovarati s njim. To može biti mirno dvorište, prazan hodnik, mjesto gdje će izgubiti "javnost". Kada odrasli shvate što dijete želi i to mu reflektiraju – "Vidim da si ljut", "Razumijem koliko si umoran" – ono se puno brže smiri. Što su djeca mlađa, kod njega bolje funkcionira metoda podizanja, gledanja u oči, disanja, odvlačenja pažnje stranim stvarima i predmetima.
Kada su djeca navikla manipulirati roditeljima uz pomoć hirova, majka i otac ne bi trebali "hraniti" takvo ponašanje svojom pažnjom – bolje je ostati miran i nepristrasan.
Sposobnost majke i oca da "izdrže" dječje osjećaje
Roditelji se lakše nose s dječjim hirovima ako razumiju dječju psihologiju i znaju kako “izdržati” osjećaje svoje djece. Pa, na primjer, što se događa s majkom ili ocem kada beba vrišti i opire se, školarac toliko cvili i prigovara da su odrasli spremni pobjeći i sakriti se? Ne mogu se nositi s onim što dijete pokazuje – ljutnjom, iritacijom, nezadovoljstvom, bespomoćnošću, malodušnošću, otporom. Odrasli ne znaju i ne žele komunicirati s takvim djetetom i odmah mu jasno daju do znanja: “Ne želim te gledati!”, “Ne čujem te!”, “Odlazi, ti si loš” i tako dalje. Ponekad to zaustavlja hirove, ali najčešće zbog toga što se djeca boje da će ostati bez pažnje i ljubavi, a to može dovesti do psihičkih trauma.
Djetetu treba dopustiti da iskusi bilo kakve osjećaje, a roditelji bi ih trebali naučiti "izdržati", kontrolirati svoj bijes i nezadovoljstvo. Nakon što hirovi prođu, korisno je razgovarati s djecom o osjećajima koje su oni i njihovi roditelji doživjeli, naučiti ih novim načinima ponašanja, postaviti granice, uočiti i zadovoljiti potrebe. Što roditelji to češće čine, to će ponašanje njihove djece biti manje hirovito.