Dijete ne želi ići u vrtić: teškoće prilagodbe

Prilagodba djeteta na nove uvjete težak je proces i za njega i za njegove roditelje. Dijete treba ići u vrtić sa zadovoljstvom, a ne sa suzama i histerijom. O tome vjerojatno sanja svaka majka. Također želi da bude zdrav i da se ne prehladi. Jer svaki put nakon povratka s bolovanja, beba se ponovno mora navikavati na djecu i učiteljicu.

Od čega ovisi uspješnost prilagodbe djeteta na vrtić?

Trajanje i uspješnost prilagodbe djeteta novim uvjetima ovisi o različitim čimbenicima:

• Dob – djeca mlađa od dvije godine teže se prilagođavaju novim uvjetima iz jednostavnog razloga što se njihove osnovne navike i vještine tek počinju formirati. Stoga, osim ako nije prijeka potreba, bolje je ne slati dijete u jasličku skupinu. Najprikladnija dob za vrtić je 3-4 godine. Ali ovdje postoji i nijansa. U pravilu, nakon tri godine beba može započeti prvu krizu – "Ja sam!" Ovo je teško razdoblje, popraćeno sukobima, histerijom i testiranjem vlastitih sposobnosti, uključujući i upravljanje odraslima. Kriza "neovisnosti" može zakomplicirati razdoblje prilagodbe, pa je u ovoj situaciji bolje odgoditi odlazak u vrt. U nekim slučajevima dovoljno je dva do tri tjedna.
• Tip karaktera – prilagodba se brže i lakše odvija kod sangvinika i flegmatika. Smirenije reagiraju na promjene u okolini, nisu skloni pretjeranom uzbuđenju i brže obnavljaju snagu. Ali čak i takva djeca mogu imati poteškoća. Na primjer, flegmatični ljudi imaju malo kontakta, pa ne pronalaze odmah prijatelje. A sangvinici ne vole monotoniju, brzo im dosade iste aktivnosti pa osjećaju potrebu za stalnom promjenom aktivnosti. Kolerike i melankolike karakterizira izrazita varijabilnost u njihovom psihičkom stanju, pa takva djeca mogu pokazati agresiju ili, obrnuto, plačljivost.
• Raspoloženja roditelja – jaka emocionalna vezanost za dijete kod majke izaziva osjećaj krivnje što ga je povjerila na odgoj strancima, pogotovo ako prilagodba ne ide dobro. Takva majka podsvjesno drži svoju bebu kod kuće, u, kako ona misli, sigurnijem okruženju. Dijete osjeća majčino raspoloženje i to koristi kao način da njome manipulira: „Neću ići u vrt, tamo će me uvrijediti!“
• Zdravstveni uvjeti – zdravo i normalno razvijeno dijete lakše podnosi poteškoće prilagodbe u novoj sredini. Dijete ne smijete poslati u vrtić odmah nakon preboljele bolesti. Ako se tijelo nije imalo vremena pravilno oporaviti, teško je nositi se sa stresom, koji se uvijek javlja kada se promijeni uobičajeno okruženje. To može izazvati recidiv i, kao rezultat toga, dijete prelazi u kategoriju "često bolesno".
• Metode odgoja u obitelji – ako dijete nema vještine samozbrinjavanja (jer odrasli sve rade umjesto njega) i iskustva u komunikaciji s drugom djecom, teško će mu biti u vrtiću. Stoga bi roditelji trebali kod djeteta razvijati samostalnost – voditi ga na razvojne satove i dječja igrališta. Neka beba što više komunicira s drugom djecom. I najvažnije je da ne radite sav posao umjesto njega – mora naučiti samostalno jesti, oblačiti se i sjediti na kahlici.

Znakovi loše adaptacije

Postoje brojni znakovi koji upućuju na to da prilagodba djeteta na vrtić nije u potpunosti uspješna:

• nestabilno psihološko stanje bebe – plačljivost, nagle promjene raspoloženja;
• povećana emocionalna razdražljivost – nasilna manifestacija radosti nakon susreta i suze koje dosežu histeriju u slučaju razdvajanja;
• povećana učestalost prehlade;
• poremećaji spavanja – djetetu treba dugo da zaspi, budi se noću, govori ili plače u snu;
• gubitak apetita i probavni problemi – povraćanje, proljev, zatvor;
• pojava autonomnih poremećaja – bljedilo, krugovi ispod očiju, kožni osip i druge vrste alergija, slučajevi otežanog disanja bez vidljivog razloga;
• nedostatak interesa za drugu djecu – beba radije sjedi sa strane;
• razdražljivost, napadi agresije;
• spor govor.

Razdoblje prilagodbe: kako pomoći bebi da se osjeća udobno?

Dobro je ako djetetovo razdoblje prilagodbe u vrtiću brzo prođe. Ali čak i ako mjesec dana kasnije beba ode tamo bez velike želje, ne biste trebali očajavati. Moramo mu pomoći da se navikne na novu sredinu. Da biste to učinili, trebali biste:

• Započnite unaprijed razgovor o vrtiću – što je to, zašto djeca tamo idu, što tamo rade i tako dalje. Dijete treba zainteresirati, a na sva njegova pitanja mora se odgovoriti na jednostavnom i pristupačnom jeziku.
• Saznajte njihovu dnevnu rutinu u vrtiću i pokušajte je se pridržavati kod kuće.
• Šetajte s djetetom češće u blizini teritorija vrta u koji će morati ići. Neka vaša beba gleda kako se djeca igraju u šetnji. Ako je moguće, prvo razgovarajte s učiteljem.
• Kada prvi put dovedete dijete, nemojte odmah otići. Bebu treba nečim očarati. I samo ako se dobrovoljno pridruži grupi, možete otići. Inače bi sljedeći put mogao pobjesniti na samo sjećanje na ovu ustanovu – ipak ga je majka tamo ostavila.
• Ne ostavljajte dijete u grupi cijeli dan odjednom. No, na tome sada inzistiraju i odgajateljice. U početku se beba može ostaviti na nekoliko sati, zatim na dnevno spavanje, a tek od drugog tjedna moći će ostati cijeli dan.
• Ako odgajateljica dopusti, beba svoju omiljenu igračku može ponijeti od kuće – ona je za njega poput komadića sigurnog svijeta koji mu daje snagu.
• Vraćajući se kući navečer, dijete može biti hirovito – stres nakupljen tijekom dana uzima svoj danak. Neka se "ispusti" – neka trči, viče, igra igre na otvorenom.
• Ni pod kojim okolnostima ne smijete kritizirati vrtić ili njegovo učiteljsko osoblje u prisutnosti djeteta. Beba će kopirati stav roditelja, što će dodatno otežati prilagodbu.
• Budite strpljivi – tijekom prvih nekoliko tjedana djeca se mogu ponašati agresivno, biti hirovita i promijeniti svoje ponašanje.
• Hvalite svoje dijete – često mu govorite kako je super, koliko ste ponosni što ide u vrtić tako lako “kao odrasli”. I nema potrebe da svojim prijateljima u prisutnosti djeteta govorite o poteškoćama njegovog razdoblja prilagodbe – on to može bolno shvatiti.
• Sačuvajte prisebnost – ako je majka nervozna, tada se njena napetost prenosi i na dijete. Mama je mirna – a beba rado ide u vrtić.

Ako, unatoč svim naporima roditelja i odgajatelja, djetetova prilagodba kasni i ono nastavlja doživljavati psihičku nelagodu dok je u vrtiću, ima smisla kontaktirati dječjeg psihologa.