Mnogi se roditelji žale – dijete ne voli vrtić, plače ujutro na rastanku, često se razbolijeva. Polazak u vrtić postaje teško iskušenje i za dijete i za roditelje. Postoje li doista “ne-vrtićka” djeca ili su to greške u odgoju, nepravilna priprema bebe, problemi prilagodbe?
Kome je teže? Značajke beba
Djeci koleričnog ili sangviničkog temperamenta lakše je prilagoditi se novom timu i naviknuti se na raspored i tim. Otvoreni su i druželjubivi te se bolje slažu s djecom u jasličkoj ili vrtićkoj skupini. Melankolična i flegmatična djeca teže komuniciraju, mnogo ih više zanima samoća uz mir i tišinu. Djeca miješanje u njihov osobni prostor doživljavaju kao bolno. Takvo dijete ne voli vrtić, posjet ovoj ustanovi dovodi do odvajanja od majke i promjene uobičajenog okruženja. Djeca se teško naviknu na takve okolnosti, za njih je odlazak u vrtić vrlo stresan.
Osim toga, djeca koja nisu u vrtiću češće uključuju:
- prvorođena djeca rođena od majki u odrasloj dobi;
- djeca koja su bolesna, prerano rođena ili imaju zdravstvenih problema;
- emotivna, ranjiva i dojmljiva djeca koja oštro reagiraju na situaciju.
Zašto se formira takva reakcija na vrtić?
To uvelike ovisi o odnosu samih roditelja prema takvoj djeci. U odnosu na njih majke i očevi pokazuju hiperprotekciju, brinući se za svaki djetetov korak. Djeca su izvrsna u “čitanju emocija” i osjećaju iskustava svojih voljenih. Zbog toga dijete vrtić doživljava kao nešto opasno i prijeteće za njegov normalan život. Stoga nastaju poteškoće u prilagodbi, djeca su hirovita ujutro i bacaju bijes, ne puštaju majku i demonstriraju protestno ponašanje s učiteljima. Ako roditelji u početku pripreme dijete na činjenicu da je vrtić nova faza u njihovom životu, sve ide lakše. Ako se djetetu objasni da ga u vrtiću nitko neće povrijediti, da će imati prijatelje i puno novih igara, lakše će se prilagoditi.
Važno je stvoriti uvjete za postupnu i nesmetanu prilagodbu novim okolnostima. Ako roditelji odmah ostave dijete u vrtiću na cijeli dan, to je za njega psihički stres. Beba je naviknuta na kućno okruženje i rutinu, ali u vrtiću je sve drugačije, nema osobnog prostora i sve treba raditi kolektivno. Stoga je važno da početak posjeta vrtu bude kratak kako bi se upoznali s novim uvjetima i okolnostima i navikli na njih. Kako se dijete navikava na djecu i odgojiteljicu, na novo mjesto, produžava se boravak u vrtiću, a tada beba ostaje cijeli dan.
Dijete ne želi ići u vrtić
Postoji situacija kada nakon par dana normalnog pohađanja vrtića dijete više ne želi ići u vrtić. To je zbog mnogih čimbenika:
- svijest da će to biti redovita akcija,
- nespremnost da se poštuju pravila koja su zajednička svima,
- antipatija prema učiteljima ili djeci,
- fizička nelagoda (ne voli hranu, kahlicu, krevetić).
Oštra promjena djetetovog raspoloženja često je povezana s negativnim emocijama i dojmovima. To se događa ako su dijete uvrijedila druga djeca, osjećalo se usamljeno, doživjelo strah ili bol. Često razlozi mogu biti djetetov unutarnji sukob ako je obrazovni sustav u vrtiću oštro proturječan onom kod kuće. Često se kod kuće djeca maze i sve im je dopušteno, ali u vrtu postoji sustav zabrana i kazni za prekršaje. Tada i najmanja kritika na njihov račun izaziva suze i negativnost. Djetetu je potrebno vrijeme za prilagodbu, a ponekad adaptacija ne ide baš glatko. Ako roditelji ne komuniciraju s odgajateljima, ne pripremaju dijete unaprijed za odlazak u vrtić, ne daju mu vremena da se navikne, ostavljaju ga odmah na cijeli dan – to je ono što u konačnici rezultira djecom koja nisu u vrtiću.
Zašto djeca počinju oboljevati?
Češće prehlade tijekom prvog odlaska u vrtić sasvim su normalna pojava i to uopće ne znači da beba neće biti u vrtiću. Kod kuće djeca žive u njima poznatom okruženju, gdje su im mikrobi već poznati, a imunološki sustav im se već prilagodio. U vrtićkim uvjetima pojavljuju se novi mikroorganizmi na koje se djeca trebaju prilagoditi. Upoznaju se s novim virusima i mikrobima te im se trenira imunitet.
Osim toga, odlazak u vrtić, promjena uobičajene rutine i okruženja te nove emocije uvijek su stresni, makar i pozitivni. Mehanizmi stresa usko su povezani s funkcioniranjem imunološkog sustava, te u početku donekle smanjuju imunološku obranu. Kako se prilagođavaju, djeca se rjeđe razboljevaju, a njihov imunitet formira sasvim odgovarajuće reakcije. Međutim, roditelji se često uspaniče kod prve ili druge prehlade, vjerujući da će sada dijete biti stalno bolesno, te ga bezrazložno isključuju iz posjeta vrtiću.
Što je normalno, a što patološko: podsjetnik roditeljima
Primjećeno je da što je beba mlađa, potrebno mu je više vremena da se prilagodi novim uvjetima. To apsolutno vrijedi za vrtić. U prosjeku, prilagodba traje otprilike 3-4 tjedna. U tom razdoblju dijete može na različite načine reagirati na posjet vrtu:
- Odbijte posjetiti vrt;
- Plakati pri rastanku;
- Loše je jesti u vrtu;
- Odbijte igrati i komunicirati s vršnjacima;
- Zahtijevati pozornost, tražiti da vas drže;
- Bacite napade bijesa i skandale.
Ovo je potpuno prihvatljivo ponašanje. Uostalom, uvjeti za bebu su potpuno novi i ne poznaje “pravila igre”. Ako ni nakon tog vremena dijete ne želi ići u vrtić i plače, možemo govoriti o patološkoj adaptaciji ili nepripremljenosti za vrtić. To se događa, a ponekad je vrijedno razgovarati s psihologom kako biste saznali u čemu je problem. Ako nitko ne vrijeđa bebu i nema problema u samoj grupi, možda je prerano da ide u vrtić. U tom slučaju roditelji bi trebali pričekati oko šest mjeseci do godinu dana i aktivno pripremiti bebu za budući odlazak u vrtić, tada će ponovno upoznavanje s njim biti uspješnije, a roditelji će moći lakše disati.