Djeca su mali ljudi s velikim resursima. Gledajući ih, roditelji su ponekad iznenađeni – odakle im toliko snage, aktivnosti i snage? U odgovoru na ovo pitanje psiholozi bi mogli dati nekoliko odgovora. Prva se odnosi na to da je djetetova svijest čista, bistra, puna snage, neopterećena problemima koji odraslima oduzimaju puno energije i ne dopuštaju im da budu što aktivniji.
Drugi odgovor je djetetov bistar um i njegova sposobnost da živi "ovdje i sada". Djeca, kada međusobno komuniciraju, igraju se, sretna su, tužna, u sadašnjem su trenutku. Sposobnost da ne brinu o jučerašnjim neuspjesima daje im priliku da zadrže snagu za nove pobjede.
I na kraju, treća mogućnost dječje vedrine i otpornosti je nedostatak životnog iskustva koje bi ih moglo toliko povrijediti da im oduzme snagu i želju za kretanjem, komunikacijom i razvojem.
Ova informacija vrijedi za djecu koja nemaju ozbiljne psihičke traume ili druge zdravstvene probleme. Ovisno o intenzitetu negativnog iskustva, djeca, ali i odrasli, mogu biti podložna psihičkim poremećajima. Mogu se očitovati kao problemi sa spavanjem, apetitom, komunikacijom, govorom te pojavom psihosomatskih bolesti.
U ovom ćemo članku govoriti o tome što bi roditelji mogli naučiti od svoje djece koja nemaju ozbiljnih zdravstvenih problema, rastu i razvijaju se u obitelji te se stilom života i aktivnostima ne razlikuju puno od svojih vršnjaka.
Djeca brzo zaboravljaju loše stvari
Kad odrasli dožive pritužbe, one se mogu dugo zadržati zbog negativnih osjećaja i emocija. To vam stanje ne dopušta da mirno živite i radite, uskraćuje vam radost i san, zamračuje svaki vaš život. Događa se da čovjek doživi toliku duševnu bol da čak vodi i dijalog s počiniteljem u sebi – kad nitko ne čuje, kaže sve što misli, brani sebe i svoja prava. Nije iznenađujuće da, budući da su u takvom stanju, odrasli ne mogu živjeti punim životom – sva njihova energija troši se na "probavljanje" ljutnje u sebi.
Dijete se također može uvrijediti, ali njegova je psiha toliko fleksibilna da se lako prebacuje s negativnih osjećaja na pozitivne. To znači da se prije samo minutu uvrijedio, on, ponesen nečim zanimljivim, novim i neobičnim, sljedeći se trenutak potpuno posvećuje proučavanju tog procesa ili predmeta. Roditelji bi trebali uzeti u obzir ovakav način života s pritužbama – kada nema smisla dugo nositi negativne emocije u sebi, vrijedi ih potrošiti na nešto što je vrijedno pažnje – komunikacija s voljenima, nove kupnje, zanimljivo film, i tako dalje.
Djeca znaju pokazati emocije
Još jedna važna kvaliteta djece koju bi odrasli trebali naučiti. Negativni osjećaji uvijek traže odušak. Roditelji ne paze dobro na sebe kada izbjegavaju pokazati ljutnju, bol, tugu, vodeći se činjenicom da to nije prihvatljivo, ružno je, a ne kao kod odraslih.
Djeca su u ovom slučaju mudrija – vrište i plaču kada su povrijeđena, bune se i brane svoje mišljenje kada primijete nepravdu. Ovakvo im ponašanje omogućuje oslobađanje negativnih emocija prema van, oslobađajući tako prostor u svom umu za nova otkrića i dobro raspoloženje.
Djeca znaju pronaći nešto za raditi
Još jedna važna kvaliteta za roditelje, pogotovo kada ne znaju što bi htjeli raditi. Obično su odrasli u stanju kada ih nešto brine ili ne veseli. Mogu lutati uokolo ne radeći ništa, ne shvaćajući što žele. Djeca, za razliku od odraslih, uvijek znaju što žele. To ovisi o tome da mlađi dobro čuju svoje potrebe, želje tijela ili svijesti. Njihov je mozak uvijek spreman za svladavanje novih iskustava, osjećaju žeđ za novim otkrićima, jer shvaćaju da im je u svijetu još toliko nepoznatog i nepoznatog. Odrasli često žive misleći da već sve znaju, a to je potpuno uzalud. Roditelji bi trebali steći naviku popisivati svoje znanje kako bi shvatili što bi još mogli naučiti i savladati. To zahtijeva dobar kontakt sa svojim potrebama i sposobnost da čujete sebe.
Djeca znaju voljeti bezuvjetno
Ljubav prema djetetu vrlo je vrijedan resurs. Kada voli, on osjeća svoju ljubav bez obzira na odnos s osobom ili stvorene uvjete. Ne razmišlja o tome zašto i zašto gaji tople osjećaje prema nekome. Dijete zna voljeti baš tako.
Za mnoge odrasle osobe ovaj osjećaj može biti popraćen intenzitetom odgovora, poduzetim radnjama i tjeskobnim iščekivanjem kraja veze. To se događa jer roditelji imaju iskustvo bliske komunikacije, ne uvijek pozitivno, pa im je teško vjerovati ljudima na način na koji to rade djeca – bez osvrtanja na prošlost.
Hranjenjem svoje tjeskobe i beskrajnim provjeravanjem svojih i partnerovih osjećaja, odrasli mogu izgubiti mnogo u vezama – sretna vremena, osmijehe, poljupce, zagrljaje, pouzdanost i stabilnost.
Djeca znaju inzistirati na svome
S obzirom na iskustvo prošlih pogrešaka, ne znaju svi roditelji kako braniti svoja prava ili mišljenje. Ljudi često imaju takav kompleks karaktera da im je teško “reći” ne, prestati s manipulacijom protiv njih, inzistirati na svome i održati osobne granice. Osoba može jako patiti od toga.
Dijete, kada mu nešto stvarno treba, koristi sve metode koje su mu dostupne da postigne svoje. Kad djeca pokušavaju inzistirati na svome – primiti dar ili se zaštititi – oči im gore, energija sija kroz svaku riječ, a odrasli im često popuštaju, jer teško je odoljeti takvom pritisku osjećaja i želje. Ovo je još jedna važna vještina za djecu koju bi roditelji trebali naučiti – jasno razumjeti što želite i učiniti sve da to i dobijete.
Dijete ima naviku živjeti danas
Djeca imaju vrlo vrijedan resurs – žive za danas. To znači da im neuspjesi iz prošlosti više ne truju raspoloženje, već kada se ujutro probude potpuno su obuzeti uzbuđenjem nadolazećeg dana i onoga što će u njemu činiti.
Dijete može naučiti roditelje kako živjeti danas. Da biste to učinili, morate biti u stanju "ovdje i sada", moći odagnati misli o prošlim neuspjesima i ne brinuti o budućnosti. Svaki dan, vrijednost dolazi od ljudi koji su oko vas i stvari koje treba učiniti danas. Sve ostalo su misli koje čovjek sam rodi u svojoj glavi i koje oduzimaju višak energije.