Neki ljudi dobivaju “na dar” djecu koja jedu prema rasporedu, puno spavaju i gotovo ne plaču. Ali kod nekih ljudi stvari se odvijaju potpuno drugačije…

Hranjenje bebe: zašto beba plače?

Hranjenje bebe: zašto beba plače?

Neke sretne majke ne razumiju svoje iscrpljene prijateljice: “Razumijem, nedavno sam rodila, ali je li to razlog da izgledam tako umorno i iscrpljeno”? Ali ne dobivaju svi bebe, s kojima praktički nema problema. Neke obitelji imaju i tešku djecu. Štoviše, takvi ne postaju u adolescenciji, već odmah od djetinjstva. I sigurno nije majka kriva što je njezino dijete rođeno zahtjevnije od drugih beba.

U većini slučajeva “teška” postaju ona djeca koja od rođenja zahtijevaju više pažnje. Ili one koje nesvjesno provociraju roditelje na neracionalno trošenje fizičke i mentalne energije. Oba problema se mogu riješiti, samo se trebate potruditi.

Naravno, svaki roditelj voli svoje dijete onakvo kakvo ono jest. No, ne treba zatvarati oči pred poteškoćama u djetetovom razvoju – uostalom, ni njemu nije lako. Pokušajte pomoći bebi da se nosi s poteškoćama, a onda će daljnji razvoj djeteta biti skladan.

Prva poteškoća s kojom se novopečene majke suočavaju je problem hranjenja bebe. Razlog zašto beba ne prihvaća pravilno dojku može biti:

  • porodna ozljeda;
  • nedostatak potrebnih vještina;
  • problemi s aktivnošću središnjeg živčanog sustava, zbog čega su djetetovi refleksi sisanja i gutanja oslabljeni.

Poteškoće s hranjenjem bebe također mogu biti uzrokovane probavnim problemima. Beba plače ako se ne osjeća ugodno tijekom procesa hranjenja. U tom slučaju možete ga pokušati hraniti izdojenim mlijekom na bočicu. Ako to pomaže, onda problem nije u funkcioniranju probavnog sustava, već u načinu na koji se hrana dostavlja u želudac. U takvoj situaciji mogu pomoći masaža, ručna terapija i restorativni postupci (prema preporuci liječnika).

Inovacije u procesu razvoja djeteta

Neka djeca od djetinjstva postaju konzervativci i neprijateljski su raspoloženi prema bilo kakvim inovacijama. Dijete plače ako je odjeveno u neobičnu odjeću, odbija uzeti dojku ako je majka pojela nešto neobično i protestira protiv dohrane. Tako se mogu ponašati i pretjerano uzbuđena i smirena djeca. Ako dijete previše burno reagira na sve novo, au njegovom ponašanju postoje jasne note straha, trebate se posavjetovati s neurologom.

Ako liječnik ne nađe problema sa zdravljem djeteta, roditelji sami mogu pomoći djetetu. Preporuča se proširiti krug dojmova bez fiksiranja na trenutke njegove konzervativnosti. Vaše dijete kategorički odbija novu odjeću, ali uživa u igri s raznim predmetima? Potrebno je proširiti njihov raspon, dopustiti mu da manipulira nepoznatim stvarima na različitim mjestima. U isto vrijeme dajte bebi priliku da se navikne na nove odjevne predmete. Vaše dijete plače i ne želi obuti nove cipele? Pustite ga da se prvo s njima igra i navikne na njih.

Povećana ekscitabilnost kod djece

Povećana ekscitabilnost kod djece

Dijete koje često plače stalni je izvor stresa za svoju majku. Ne može pravilno spavati i odmoriti se, okrivljujući sebe za majčinu nesposobnost i bespomoćnost. I uzalud. Samo što djeca koja su fizički zdrava mogu biti karakterizirana povećanom razdražljivošću, zbog čega doživljavaju određenu psihičku nelagodu.

Ako se ovaj problem zanemari, povećana razdražljivost može imati negativan utjecaj na fizički i psihički razvoj djeteta.

Prvo što bi roditelji trebali učiniti u takvoj situaciji je konzultirati se s dječjim neurologom i pedijatrom. Bez sumnje, psihičko zdravlje djeteta u velikoj mjeri ovisi o uvjetima u kojima ono raste i razvija se, no ipak su primarni razlozi još uvijek fiziološki.

Kao liječenje, liječnik može propisati različite postupke – od uzimanja lijekova do masaža, terapeutskih vježbi i preporuka o prehrani i načinu života.

Mali ljenjivci: navike ponašanja djece

Neka djeca dožive određeni zaostatak u motoričkom razvoju. Kasnije počinju sjediti, držati igračke u rukama i hodati.

Nemojte žuriti s oglašavanjem alarma. Standardi razvoja djeteta sastavljaju se na temelju prosječnih statističkih podataka. Stoga ne čudi što se neka djeca baš i ne uklapaju u njih. Međutim, ako postoje značajna odstupanja, morate kontaktirati neurologa ili pedijatra. Orijentir razvoja djeteta trebaju biti centilne tablice, a ne vlastito iskustvo i navike ponašanja djece iste dobi.

Ako liječnik utvrdi da nema problema u tjelesnom i psihičkom razvoju djeteta, roditelji mu trebaju pomoći sami. Potaknite djetetovu znatiželju i postavite uzbudljive ciljeve. Mališani također trebaju motivaciju – posegnuti za svijetlom igračkom, nabaviti nešto nedostupno. Dajte svom djetetu slobodu djelovanja (ne zaboravite se pobrinuti za njegovu sigurnost), probudite njegov interes i ono će postati aktivnije.

Strah od samoće

Neka djeca već u prvim mjesecima života lako mogu ostati sama i zabavljati se sama. Nažalost, to nije baš česta pojava. Puno je češće vidjeti bebe koje, kada ostanu same, počnu plakati, čak i ako ne osjećaju fiziološku nelagodu. Obično je problem u tome što su ova djeca prirodno zabrinuta i plaše se kada voljena osoba nije u blizini. U takvoj situaciji trebate djelovati nježno, ali odlučno. Majka bi trebala nježno objasniti uznemirenoj bebi da je jako zaposlena i ponuditi mu zanimljivu aktivnost. Ako je djetetu teško nositi se sa strahom od samoće, morate mu dodijeliti mjesto u svom vidnom polju i, dok poslujete, istovremeno komunicirati s njim. To će vam pomoći da se nosite sa stvarima i postupno naučite bebu da bude neovisna bez stresa i hirova.