Tradicionalno se razvoj djeteta ocjenjivao postignućima u području inteligencije i motoričke aktivnosti. Što je beba spretnija, brže trči, dobiva na težini, uspješno slaže piramide i uči slova, roditelji su sigurniji da sve ide kako treba, da će beba biti uspješna u životu. Međutim, nedavno su stručnjaci počeli obraćati pozornost na razvoj emocionalne sfere u životu djeteta. Uostalom, čovjekova sreća uvelike ovisi o tome koliko dobro može razumjeti i kontrolirati svoje osjećaje.
Bebina emocionalna inteligencija
Koncept "emocionalne inteligencije" psiholozi su identificirali relativno nedavno. Označava djetetovu kompetenciju u ogromnom svijetu emocionalnog spektra. Prije svega, to je sposobnost potpunog razumijevanja vlastitih osjećaja, kontrole nad njima i upravljanja njima na korist sebi, a bez štete drugima. Čini se tako jednostavno – kako beba ne zna što zapravo želi, što proživljava, zar je doista tako teško pokazati svoje osjećaje? Naprotiv, zadaća pedagogije posljednjih je dana bila odvratiti dijete od pretjeranog pokazivanja emocija. Sjetimo se uobičajenih fraza "nikad ne znaš što želiš", "nikoga nije briga zašto tako misliš" itd.
Društveni model društva dugo je otvorenost ljudskih osjećaja tjerao u podzemlje: ne smiješ pokazati da se osjećaš loše, ne treba previše žustro pokazivati svoju radost. Pokazivanje zbunjenosti potpuno je neprihvatljivo – to je znak slabosti, a u društvu treba biti jak. Ali potisnuti osjećaji ne nestaju nigdje – oni su sastavni dio osobnosti. Postupno, osoba – a posebno dijete – prestaje razumjeti što točno doživljava, kako se prema tome odnositi, počinje se smatrati lošim ako ga još uvijek preplavljuju prejake emocije. U jednom trenutku možete se jednostavno slomiti i pustiti da situacija izmakne kontroli, a to je prepuno histerije, neuroza i čitave hrpe psihičkih kompleksa.
Komunikativna kompetencija osmišljena je kako bi djetetova interakcija s drugim ljudima bila ispravnija i učinkovitija. Ovo je vrlo važna komponenta života svake osobe, jer svi postojimo u društvu. No komunicirati, razumjeti i prihvatiti drugu osobu zapravo je vrlo težak zadatak. Na putu društvenog razvoja dijete će morati prevladati stav prirode svojstven svakom živom biću: „tuđin znači opasan, neprijateljski“. U zoru života, resursi živih bića bili su previše ograničeni da bi razumjeli zamršenost odnosa i utvrdili kakve namjere ima nepoznato stvorenje u blizini – cijena problema bila je previsoka.
U suvremenom ljudskom društvu pravila života i komunikacije već su potpuno drugačija, ali instinkt ostaje, a on djetetu nalaže da bude oprezno i da se odmah ne otvori drugom djetetu, drugoj odrasloj osobi ili nepoznatom rođaku. Usmjerite li djetetov emocionalni razvoj u pravom smjeru, ono će ubrzo ostaviti svoje strahove iza sebe, naučiti vidjeti osobu u blizini, razumjeti njegove želje i povezati ih sa svojima, tražiti načine za učinkovitu interakciju, suosjećati, pomagati i tražiti Pomozite. Ovo je najvrednija vještina u modernom društvu, koju je teško precijeniti.
Ciljevi emocionalnog razvoja djeteta
Koje dobrobiti može donijeti djetetov uspješan razvoj u emocionalnoj sferi? Prvo, ovo je opće povećanje kvalitete života bebe. U bilo kojoj dobi, bez obzira na životne uvjete i okruženje, otvorena, korektna osoba kod drugih izaziva pozitivan odgovor i osjeća se sretnijom. Ne ograničava se umjetnim granicama, njegovo ponašanje je prirodno i ugodno njemu, njegovim roditeljima i ljudima oko njega. Odsutnost umjetnih okvira daje dodatne resurse živčanom sustavu, što znači da se povećava ukupni uspjeh osobe u životu. Sigurno bi svi roditelji poželjeli takvu budućnost za svoje dijete.
Drugo, dijete sklono empatiji lakše sklapa prijateljstva i gradi pozitivne društvene veze. Zna slušati drugu osobu, zna razumjeti osjećaje drugih ljudi i izraziti suosjećanje – to je ono što ljudi cijene u međusobnoj komunikaciji, na temelju čega se grade bliski odnosi. Također, dijete s dovoljno emocionalne inteligencije može bolje zaštititi svoje interese jasnijim razumijevanjem i komuniciranjem vlastitih osjećaja s drugima. To je vrlo važno za obiteljske odnose: vrlo često, želeći samo najbolje za svoju djecu, roditelji kao da zamjenjuju svoje težnje vlastitima – meni nije pošlo za rukom, pa neka barem djeca shvate ono što ni sama nisam mogla čini. A djeci to ne treba, ali roditelji su toliko uvjerljivi da ih ne žele razočarati… Ako beba doista razumije što mu treba, a što ne, moći će to prenijeti mami i tati i tako komunikaciju podići na novu razinu uzajamne ugode. To će spriječiti da mnogi potencijalni sukobi uđu u život obitelji.
Roditelji mogu početi od prvih dana
Roditelji mogu započeti razvoj djeteta u emocionalnoj sferi od prvih dana bebinog života. U tim danima kada roditelji čine cijeli svijet djeteta koje je ne tako davno bilo jedno sa svojom majkom, važno je pokazati bebi da može vjerovati ovom svijetu, pored njega postoje ljudi koji su spremni pomoći mu i podržati ga. Prije svega, bitna je fizička blizina – bebi se još uvijek teško usredotočiti na druge načine kontakta, njezina osjetila još nisu do kraja razvijena, a živčani sustav nije u potpunosti sazrio. Postupno će beba otkrivati i druge značajke svijeta oko sebe. Odrastat će mirno i samopouzdano ako roditelji često komuniciraju s njim, a nije važno što dijete još nije u stanju odgovoriti. Zvuk glasa i emocije stvaraju osjećaj ugode u podsvijesti. Djeca se neće sjećati riječi uspavanki ili dječjih pjesmica, ali će zadržati osjećaj mira ili radosti kada je majka u blizini. A to će pružiti izvor za razvoj vlastitih osjećaja radosti i želje da te osjećaje pružite drugim ljudima.
Djeci će se svidjeti
Najbolji način za rad na djetetovom razvoju na području emocionalne inteligencije je zdrava psihološka atmosfera u njegovoj obitelji. Uostalom, najbolje se uči na primjeru, a ako dijete vidi kako njegovi roditelji međusobno komuniciraju, otvoreno izražavaju svoje osjećaje, slušaju jedno drugo i brinu jedno o drugome, automatski će takvo ponašanje smatrati prirodnim, bez posebne obuke bit će potrebne sesije. Možete samo ležerno provoditi objašnjavajući rad: „Tata se tako ponaša jer se zabavlja, što misliš, što bismo mu mogli reći u ovoj situaciji? Mama je sada tužna, što bi bilo prikladno učiniti, kako je podržati? Moja se sestra boji, kako joj mogu pomoći?”
Nema potrebe skrivati osjećaje od djece, nema potrebe bilo koju vrstu emocija proglašavati lošom i nedostojnom. Bolje je pokazati na koje načine možete odgovoriti na način koji je pristojan, izgleda pristojno i ne šteti drugima. Roditelji mogu objasniti geste i radnje koje su prikladne u određenoj situaciji te osobnim primjerom pokazati koliko je važna empatija ili odgovor. Ono što beba vidi u obitelji, tada će ponijeti u svijet svog djetinjstva, te će svoje životno iskustvo doživjeti na principima obiteljskog odgoja osjećaja.