Rođenje dugo očekivanog djeteta u obitelji uvijek je radostan događaj, roditelji su uronjeni u brigu o djetetu, posvećujući mu sve svoje vrijeme. A ako statistika o smrtnosti djece općenito nije ništa više od suhoparnih brojeva, onda je unutar određene obitelji sindrom iznenadne smrti dojenčadi u snu tragedija koju je izuzetno teško preživjeti. S razvojem medicine ovo je postalo sve rjeđe, ali je, nažalost, upravo u vezi s pojavom ovog stanja situacija najteža. Još uvijek nije moguće utvrditi točan uzrok, postoje teorije da su krivi problemi srca, dišnog sustava i mozga. Zašto se to događa, što roditelji mogu učiniti da to spriječe?
Informacije za roditelje
Roditeljima je ova tema uvijek teška, mnogi jednostavno ne žele razmišljati o tome, jer je beba živa i zdrava. No, upravo nedostatak objektivnih informacija često sprječava pravovremeno otkrivanje opasnih čimbenika koji mogu povećati rizik od smrti dojenčeta.
Ako je apsolutno zdrava beba pronađena mrtva nakon spavanja, ova dijagnoza se postavlja isključivanjem svih mogućih patologija, analizom podataka i brojnim pitanjima samim roditeljima. Često se tumači perinatalnim oštećenjem živčanog sustava, posljedicama respiratornih infekcija ili problemima s bebinim srcem, no jasni i precizni kriteriji još nisu opisani. Ovaj sindrom javlja se otprilike u 1 slučaju na 2500 novorođenčadi.
Iako prava priroda sindroma do danas nije razjašnjena, mnoge su pretpostavke odbačene, ali su razvijene metode za sprječavanje takvih tragedija. Odbijanje određenih uređaja ili aktivnosti pomoći će roditeljima u brizi za svoju bebu.
Smrt u snu: uzroci sindroma
Kada roditelji postavljaju pitanje zašto se to događa, zašto bebin san može završiti smrću, stručnjaci ne mogu dati jasan odgovor. Mogu samo odbaciti određene hipoteze i iznijeti druge. Tako su isključene mogućnosti pritiskanja bebe od strane majke prilikom zajedničkog spavanja ili asfiksije ako beba spava na trbuhu ili leđima. Odbačene su i verzije o pregrijavanju, regurgitaciji i aspiraciji mlijeka, stresnim uzrocima, prekomjernom rastu timusa i skrivenim infekcijama. No tijekom dokazivanja nedosljednosti ovih teorija, razvijeni su i savjeti u pogledu pravilne njege bebe, kao i zahtjeva za higijenu dojenčadi. Sada su vodeće teorije vezane uz bebino srce i njegov dišni sustav, a upravo poremećaji u radu ovih organa imaju vodeću ulogu u sindromu.
Odnos između funkcije srca i sindroma
Ova je teorija bila jedna od prvih iznesenih, a danas ima sve više dokaza u njenu korist, posebice uvođenjem modernih tehnologija u medicinu. Njegova osnova je razvoj u srcu sitnih fatalnih poremećaja provođenja, ekscitabilnost ili stvaranje fatalne aritmije. U zdravih ljudi srce ima posebna svojstva – automatizam, kao i ekscitabilnost s vodljivošću i kontraktilnošću. Autonomni živčani sustav kontrolira rad srca. Ako dođe do poremećaja u procesima unutar srca, a živčani sustav ih ne prepozna i ne regulira na vrijeme, to prijeti zaustavljanjem kontrakcija. Smrtonosni problemi posebno su vjerojatni kada beba razvije aritmije i fibrilacije, ali prema van roditelji ne mogu primijetiti takve anomalije u djetetovom spavanju. Takva odstupanja mogu se uočiti na EKG-u snimljenom u razdoblju smetnji, no često su promjene nestabilne.
Respiratorna teorija: što može utjecati na bebu?
Druga najvjerojatnija teorija o smrti bebe tijekom sna je respiratorna. Svi procesi disanja kod djece regulirani su posebnim moždanim centrom koji se nalazi u moždanom deblu. Svi procesi udisaja i izdisaja nastaju na temelju razlike u koncentraciji kisika i ugljičnog dioksida u krvi. Kod odraslih se to regulira automatski, oni dišu bez razmišljanja, ali beba ima nezrelost samog živčanog sustava, pa tako i u području respiratornog centra, pa može imati epizode apneje, inhibicije disanja na neko vrijeme, do 15 sekundi, nakon čega ponovno diše. To se najčešće događa tijekom spavanja noću, kada je kontrola živčanog sustava oslabljena. Kako rastu, takva zadržavanja daha nestaju, a uz njih se veže i smrt dojenčadi, jednostavno “zaborave” disati. U takve djece, u početku, napadi apneje su česti i dugotrajni, što dovodi do prestanka vitalne aktivnosti kada se pojavi san.
Ozljede i hipoksija tijekom poroda pridonose takvim poremećajima, ako je beba rođena s upletanjem u pupkovinu, tijekom carskog reza ili je imala patologije. Nezrela i nedonoščad su podložnija sindromu, slabija im je adaptacija na stres.
Značajke skrbi za prevenciju sindroma
Sindromu apneje su podložniji dječaci, kritična je dob od prva 4 mjeseca, posebno zimi i u proljeće, zbog razlike u temperaturi i teškog privikavanja. Ako je majka tijekom trudnoće imala zdravstvenih problema, potrebna je pažljivija briga za djecu. Stalno moraju biti pod nadzorom liječnika i roditelja.
Kad se brinu o rizičnoj djeci, roditelji moraju zapamtiti određene stvari. Trebate se odmah obratiti liječniku ako se vaša beba teško budi iz sna i često doživljava stanja polusna. Liječnik je potreban hitno ako postoji otežano disanje, česta kašnjenja, kašalj ili promuklost ili promuklost.
Posebnu njegu i nadzor trebamo hirovitim, često plačljivim bebama ako se dugo ne mogu smiriti. Također je vrijedno pažljivo promatrati bebu ako se smrzne 10-20 sekundi, a zatim oštro udahne.
Vrijedno je odreći se raznih uređaja u krevetiću – ortopedskih podloga, jastuka, peciva, samo tvrdog madraca prekrivenog pamučnim pelenama. Prostoriju za spavanje treba prethodno prozračiti s temperaturom od oko 20 stupnjeva i vlagom do 65%. Usput, prema liječnicima, zajedničko spavanje je poželjno; na razini instinkta, majka će se probuditi ako beba slabo diše i uzburkati će ga, što će refleksno izazvati pojačano disanje.